< veljača, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Design © Morrigan.

Opis bloga

Pisat ću samo o rocku i legendama poput Gunsa,Peppersa itd..

Image Hosted by ImageShack.us

DONT CRY
Talk to me softly
There's something in your eyes
Don't hang your head in sorrow
And please don't cry
I know how you feel inside I've
I've been there before
Somethin's changin' inside you baby
And don't you know

Don't you cry tonight
I still love you
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry tonight

Give me a whisper
And give me a sigh
Give me a kiss before you tell me goodbye
Don't you take it so hard now
And please don't take it so bad
I'll still be thinking of you
And the times we had ... baby

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

kontakt(haha):
icq:445-735-616
e-mail:darkgirl066@net.hr

Evo nešto malo o meni....
Zovem se Melita i idem u 2.razred gimne vž.Iako sam prirod.-matem. gimnazija,matematika mi nije jača strana(da ne bude zabune)...Veliki sam,ali fakat veliki fan Gunsa.Da,i ostalih rock bendova...Uglavnom nemam blage koji kurac ja radim na gimni...Fizika me jebe u zdrav mozak,a kemiju neću ni spomenuti...Između ostalog, držim rekord u frentanju u razredu(zašto nam nije to predmet u škloli,da imam bar jednu 5-icu-ah jebiga,uzalud se nadam)...Imam piercing na lijevoj obrvi(kad se sad sjetim koliko sam starce nagovarala na to..)...omiljeni hobi-ispijanje kave u mabisu...totalni sam ovisnik o pljugama-nema mi spasa..i to bi bilo sve o meni...

Linkovi

Đuro
Petra
gunsnroses4everrr
Dajana
Katja,Mara,Nina
Ludara
immortal girl 182
totalna glupača
Daughter Of Pain
dijete do daske
dajana-ri-rokerica
clashica
dea73
I love GN'R
lik u crnom1
Bloody Poison
Kraljica Guštera



Image Hosted by ImageShack.us


Welcome to the jungle
We got fun 'n' games
We got evrything you want
Honey we know the names
We are the people that can find
Whatever you may need
If you got the money honey
We got your disease

Chorus:
In the jungle
Welcome to the jungle
Watch it bring you to your knees, knees
I wanna watch you bleed

Welcome to the jungle
We take it day by day
If you want it you're gonna bleed
But it's the price you pay
And you're a very sexy girl
That's very hard to please
You can taste the bright lights
But you won't get them for free

In the jungle
Welcome to the jungle
Feel my, my serpentine
I, I wanna hear yous-cream

Welcome to the jungle
It gets worse here evryday
Ya learn ta live like an animal
In the jungle where we play
If you got a hunger for what you see
You'll take it eventually
You can have anything you want
But you better not take it from me

Chorus

And when you're high you never
Ever want to come down, YEAH!

You know where you are
You're in the jungle baby
You're gonna die
In the jungle
Welcome to the jungle
Watch it bring you to your knees, knees
In the jungle
Welcome to the jungle
Feel my, my serpentine
In the jungle
Welcome to the jungle
Watch it bring you to your knees, knees
In the jungle
Welcome to the jungle
Watch it bring you to your
It's gonna bring you down
Ha!

GUNS N ROSES-LIVES 4EVER


SLASH-lead guitar

Image Hosted by ImageShack.us


AXL ROSE-vocals

Image Hosted by ImageShack.us


IZZY STRADLIN-guitar

Image Hosted by ImageShack.us


DUFF McKAGAN-bass

Image Hosted by ImageShack.us


STEVE ADLER-drums

Image Hosted by ImageShack.us

ZAMJENE:

MATT SORUM-drums

Image Hosted by ImageShack.us


GILBY CLARKE-guitar

Image Hosted by ImageShack.us


DIZZY REED-piano(novi član)

Image Hosted by ImageShack.us

Neke slikice Slasha...

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

PARADISE CITY

Just a' urchin
livin' under the street
I'm a hard case
that's tough to beat
I'm your charity case
So buy me somethin' to eat
I'll pay you at another time
Take it to the end of the line

Ragz to richez or so they say
Ya gotta-keep pushin'
for the fortune and fame
It's all a gamble
When it's just a game
Ya treat it like a capital crime
Everybody's doin' their time

Chorus:

Take me down
To the paradise city
Where the grass is green
And the girls are pretty
Take me home

Strapped in the chair
of the city's gas chamber
Why I'm here I can't quite remember
The surgeon general says
it's hazardous to breathe
I'd have another cigarette
but I can't see
Tell me who you're gonna believe

Chorus

So far away
So far away
So far away
So far away

Captain America's been torn apart
Now he's a court jester
with a broken heart
He said-
Turn me around and
take me back to the start
I must be losin' my mind-
"Are you blind?"
I've seen it all a million times

Chorus

legende ne umiru...

petak, 02.02.2007.

Image Hosted by ImageShack.us

Evo nakon 100 godina novi post...hihi
U zadnje vrijeme puno razmišljam….nekad mi se čini da previše.Razmišljala sam o jednom feelingu koji je ,ja mislim, često prisutan u nama…bar u većini nas…Feeling za postizanje nečeg večeg.Često mislim kako je ovaj svijet premalen za sve ono što želim učiniti.Ustvari,osječem kako sam vezana,kao da me nešto drži da ne mogu odlučivati…Da se mene pita, ja bi sve ostavila i lutala svijetom tragajuči za onim što me ispunjuje,tragala bi za nepoznatim..Jer zapravo čudno je to.Što je jedan čovjek kad samo pogledaš na veličinu svemira.Svemir je neograničen, a čovjek sam za sebe je ništa.Danas si tu a sutra te nema.Ljudi su osmislili neko usmeno pravilo da moraš završiti školu, zaposliti se i osnovati obitelj.Ali ja nemam takve ciljeve.Ja ne želim uzalud potrošiti život. Svaki dan se budeš,ideš na posao i sl.Tj. svaki dan je isti.A kad umreš to ti više ništa ne vrijedi.Da mogu ja bi sve to promjenila.Ali nažalost,ljudi su glupi kad se radi o promjenama.I zato,ljudi,radite sve ono što vas čini sretnima..Jer život je samo jedan…I poruka za kraj:Pustite nas da radimo što želimo jer nismo tražili da budemo rođeni….PUSA:)

|15:46| Komentari|17| Isprintaj| #| Na Vrh|

srijeda, 13.12.2006.


Znam točno o čemu bi željela pisati ali ne znam kako sve to sročiti da ne zvuči glupo, zbrkano i nerazumljivo. . Tekst će sigurno biti pun citata ljudi koji to znaju na puno jasniji i ljepši način objasniti nego ja. Jer kako je napisao Oscar Wilde: „Većina ljudi su drugi ljudi. Njihove misli zastupaju mišljenja nekog drugoga, njihov život je mimikrija, njihova strast su citati.“ Neka vas ne uplaši što je malo duži. Znam da neki ljudi kada vide dužinu teksta odustaju od čitanja, ali ovo se isplati pročitati. U principu želim pričati o tome kako svi znamo da treba slušati srce i da ne treba odustajati, bez obzira da li drugim ljudima zbog toga ispali glupi ili slabići. Mi se borimo za svoju sreću i za svoje živote a ne živote i sreću drugih ljudi, i trebalo bi nam biti najmanje važno od svega što će netko drugi misliti o našim postupcima. Trebali bi biti dovoljno svjesni da je važnije da li se volimo a ne da li neki susjed misli o nama da smo čudni. Ali svi ipak prvo gledamo svoj ponos i svoju povrijeđenost i istjerivanje neke pravde što ne bi trebalo biti važno. Bitnije nam je što će reči o nama neka osoba koja ne zna ni nas ni našu priču, od toga da li ćemo tim povrijediti osobu koju volimo. Pa zar je stvarno bitnije što neki tamo Pero Perić misli o meni da nevaljam ili je bitnije da netko koga volim nije nesretan. Sa svim tim mi cijelu ionako tešku situaciju u kojoj se nalazimo napravimo još težom. Prije svega, najnormalnija stvar na svijetu je da dvije osobe na istu stvar gledaju potpuno različito. Ono što meni može biti najvažnija stvar u životu, drugoj osobi će biti najbanalnija i obrnuto. U tome ne leži problem. Problem leži u tome što niti jedna od te dvije osobe ne želi prihvatiti i razumjeti da je to tako, odnosno da druga osoba ne vidi to na taj isti način. Šta se onda dešava? Tada počinju bezbrojne, teške, bolne i besmislene rasprave gdje jedna osoba pokušava drugu uvjeriti da je baš njeno gledište te stvari pravo. To je nemoguće i zato se nikada ne uspije iz toga dobiti ništa osim još veće tuge i potištenosti jer niste uspjeli drugoj osobi dokazati da ste u pravu. To ne bi trebalo biti tako. Najvažnije od svega je razgovarati, ne šutjeti, ne preskakati stvari koje se tebi čine nevažnima da se o njima razgovara jer drugoj osobi te iste stvari mogu biti jako važne. Trebalo bi pustiti i jedna i druga strana da se izjasni u svom stajalištu oko iste stvari, ne pobijati jedno drugoga, ne osječati se povrijeđenim zbog toga što druga strana ne vidi to tako, nego krenuti korak dalje. Ako se radi o banalnoj stvari treba samo krenuti dalje, sretan što si izneo svoje mišljenje i što te nitko u tome nije potcjenjivao. Ako se pak radi o stvari koja utječe na budući život dvoje ljudi onda se treba sjesti i dogovoriti što je u njihove dvije verzije ono oko čega se slažu ili gdje se može napraviti rez i gdje koja strana može pristati na kompromis. Nekim ljudima se čini da je kompromis popuštanje i pokazivane toga koliko su slabi. Ljudi mješaju dvije stvari. Jedno je kompromis a drugo je ako ti zbog toga da bi se što prije riješio nekog problema, „pojedeš govno“, zatrpaš sve pod tepih, odnosno složiš se i pristaneš na stavove te druge osobe samo da bi sva ta agonija što prije nestala. To je ono što donosi največe sranje. Jer tvoj stav se u tebi s tim nije promjenio, ti još uvijek misliš isto ali počinješ se ponašati onako kako to paše drugoj osobi što u tebi stvara još veću tugu, nezadovoljstvo i frustraciju koja će prije ili poslije opet isplivati van i biti samo još veći i teži problem. Jer osnova svakog karaktera je volja a problemi nastaju kada svoju volju podredimo drugim osobama.

|15:28| Komentari|47| Isprintaj| #| Na Vrh|

petak, 24.11.2006.


Već je krajnje vrijeme da i ja napišem post...Pa evo…
Naša su iskustva zapravo vrlo nepouzdana kada se to pogleda malo statistički. Upoznaš deset ili sto ili tisuću ljudi u životu, a milijarde je ljudi. Koliko je realno da su naša iskustva odraz neke stvarne slike. Prođeš par škola, par mjesta i država, par poslova, par desetljeća i opet skoro kao da ništa nisi prošao. S druge pak strane bolje od toga nemamo. Tuđa iskustva ionako ne prihvaćamo, radije ponavljamo njihove greške i vremenom ih eventualno usvajamo kao svoje greške, uglavnom kada ih sami dovoljno puta učinimo. Mogli bi vjerovati nekim autoritetima, vođama, organizacijama, ali što ako oni glavninu svog djelovanja usmjeravaju više na vođenje i blagodati vođenja, nego na istinu. Imamo zdravu logiku, ali premalo znanja i iskustva, pa je logički da na temelju manjkavih i krivih informacija izvodimo sasvim krive zaključke. Često se zbog koječega brinemo i bojimo, ali uglavnom samim time baš nimalo ne pridonosimo boljem tijeku života. Marljivost, upornost, razmišljanje, ponekada oprez, a ponekada hrabrost, sve to može zaista pomoć, ali strah i briga, nekako mi više djeluju kao odraz nemoći. Uglavnom je lako ovako pričati kada je sve bitno u granicama podnošljivoga, ali brinuli ili ne, ionako će doći sve ono što ne možemo izbjeći. Ponekada se treba samo malo opustiti.

|18:43| Komentari|33| Isprintaj| #| Na Vrh|

četvrtak, 19.10.2006.


Smisao života…
To je vječno pitanje na koje mi svi povremeno ili stalno tražimo odgovor. I nema univerzalno rješenje za sve. Svatko pronađe neki svoj smisao u životu, a neki ga nikad ne pronađu i cijeli život tragaju za nečim, a ni sami ne znaju što traže….
Krenut ću od početka..
Mnogi vjeruju kako teorija evolucije može ponuditi odgovor. Prema toj teoriji, sav život nastao je posve slučajno od nežive tvari koja se nizom nekontroliranih kemijskih reakcija pretvorila u stanice sa sposobnošću razmnožavanja. One su se postepeno razvijale u sve složenija stvorenja. Tako su nakon nebrojenih milijardi i milijuna godina nastali ljudi. Ja osobno smatram da je to čisti bullshit jer su matematičari odavno dokazali da je takva vjerojatnost nemoguća - ona iznosi nevjerojatnih 1 prema 1113 (brojka 1 sa 113 nula). Taj broj je veći od broja svih atoma u svemiru. Matematika svaki događaj klasificira kao nemoguć ako njegova vjerojatnost iznosi "samo" 1 prema 150 (jedinica sa 50 nula). Prema tome, teorija evolucije zvuči apsurdno. Na primjer, sigurno biste smatrali ludim nekoga tko bi vas uporno uvjeravao kako je neki opsežan rječnik slučajno nastao u eksploziji tiskare. A danas upravo takve besmislice profesori predaju na školama i fakultetima, te takvu neizmjerno klimavu teoriju prezentiraju kao neoborivu činjenicu. Ako ipak zanemarimo to sve i pretpostavimo da je teorija evolucije točna, onda ispada da život nema ama baš nikakvog smisla. Svi smo mi samo žrtve puke slučajnosti, kemije i gena. U tom kratkom životu ne preostaje nam ništa drugo osim pravljenja potomstva i uživanja u prolaznim stvarima. Kada netko umre, on zauvijek prestane postojati. I to je to. Nema nikakve nade ni smisla. Cijela bit našeg postojanja odvija se u nekakvom beskrajno dugačkom mračnom hodniku u kojem sva stvorenja napreduju sićušnim i jedva izmjerljivim koracima.
Naravno, postoji i scenarij No. 2 o kojem ću također reći ponešto.
Bog. To je nekakvo vrhovno biće tj. viša sila oko koje se sve vrti. Bog (bog) je stvorio sve što vidimo i ta pretpostavka bi eventualno mogla proći da se danas ne dešava ovo što se dešava. Naime, taj isti Bog (bog) već tisućama godina ne želi ni prstom mrdnuti i napraviti nešto što bi prekinulo ove boleštine, glad, kriminal i siromaštvo. Čovječanstvo je očigledno prepušteno na milost i nemilost pohlepnim političarima, diktatorima, osvajačima, te sličnim glavešinama koje drmaju svijetom. Bog (bog) tako savršeno šuti kao da uopće niti ne postoji. Ogromna pregršt raznoraznih religija samo stoljećima zbunjuje ljude i huška jedne protiv drugih. I što je najveća fora - svaka religija tvrdi da je samo ona 'prava' ,a da su sve ostale smeće. I svaka religija od svojih vjernika ubire popriličan profit. A to sve je također jedan ogroman bullshit jer su najveća zlodjela u povijesti počinjena upravo u ime religije koja navodno ujedinjuje ljude. Uopće ne vidim poantu u cijelom tom sranju. Kako god se uzme, ispada da je pojedinac vječni gubitnik u odnosu na evoluciju i/ili Boga (boga) koji zaista ima čudnu strategiju (najblaže rečeno). Neka logična perspektiva baš i ne postoji. Odgovora je malo, a pitanja je puno. Stoga logična matematička računica ukazuje na to da život uopće nema smisla. Život puno košta, a malo vrijedi.
Zaključak: Sve u životu je prolazno, i ljudi koji se pojavljuju u našem životu. Nažalost tako je. Ljudi se u našem životu izmjenjuju kao na kolosijeku. Neki ostaju duže (npr. roditelji), neki su samo prolaznici. Ali na kraju krajeva svi nas oni jednom napuste, neki prije neki kasnije. I zato treba živjeti za sebe, a ne za druge. Jer SAMI SMO u životu. To zvuči prilično okrutno,ali nažalost je tako.I zato-Živi danas!Riskiraj danas!Učini danas!pozzzzzz

|08:54| Komentari|30| Isprintaj| #| Na Vrh|

četvrtak, 05.10.2006.


Ovaj put nešto malo o ljubavi……
Okay,ako što svi znamo ljubav je ponajprije davanje sebe. Ljudi kojima se u životu nije pokazivala i davala ljubav čak i kada jako vole ne znaju tu ljubav dati i pokazati, nego ona u njima stvara totalno drugi osjećaj, nesigurnosti, slabosti, ovisnosti... Ne osječaju se ugodno u primanju i davanju najljepše stvari koj im se može desiti. Zato ne treba potiskivati emocije. Treba razgovarati, biti iskren….. Treba reči ljudima do kojih ti je stalo točno kako se osjećaš jer nikada ne znaš šta ti život sutra može donijeti. Ne želim dopustiti da mi moj ponos i povrijeđenost budu kočnica u onome što istinski želim. Znam i to da ću biti povrijeđena još puno puta u životu kada ću iznositi iskreno svoja mišljenja ali nek. Ne želim žaliti za propuštenim, jer je život prekratak. Dovoljno je samo nekoliko sekundi i nekoliko riječi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se ta rana zalječi. Jer ljudi će zaboraviti i što si rekao i što si učinio ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje s tim u njima pobudio. Nitko nije savršen i svatko od nas ima svoju bolnu priču i svoje probleme, svoje mane i svi činimo krive korake. Ali bitno je razumjevanje. Svi znamo onu: - ko je bez grijeha nek prvi baci kamen. Ali ne, neki ljudi bacaju i bacaju to kamenje bez da ijednom stanu i osvrnu se na sebe i na to koliko bi se kamenja moglo baciti na njih. Jedna od osobina koje cijenim sama kod sebe je ta što znam reči – oprosti. Nikada mi nije bio problem da kada shvatim što sam napravila i kada shvatim da sam pogriješila reči – oprosti mi. Treba znati opraštati i treba shvatiti da nekada nije dovoljno da nam drugi oproste nego da moramo oprostiti i sami sebi. Trebamo naučiti da nikoga ne možemo prisiliti da nas voli, možemo samo voljeti. Trebamo naučiti da nije važno kakav posao radimo, koliko smo u njemu uspješni i da nije najvrednije ono što posjedujemo nego ono tko smo u životu i to što volimo i što smo voljeni. Trebamo naučiti da bogat čovijek nije onaj koji ima najviše nego onaj kojemu najmanje treba.
Jer čovijek ne čini fatalne greške u svom životu zato što je nerazborit. Čini ih zato što logično misli.
Mi ljudi uvijek volimo gledati na stvari sa rezervom, možda čak i pesimistično. Puštamo da naša bol bude jača od ljubavi. Ali stvari nikada nisu ni dobre ni loše nego ih naše razmišljanje čini takvima. …Zato me baš briga što će itko na ovom svijetu misliti o meni. Ako će me itko
voljeti, voljeti će me zbog osobina koje posjedujem i koje su dobre i iskrene. Ne želim glumiti i sakrivati se iza ničega kako ne bi osjetila bol. Želim voljeti i želim biti voljena. Prava ljubav će nači svoj put. Ljubav nije sebična…
Uglavnom želim reći ovo:
Image Hosted by ImageShack.us

|19:15| Komentari|39| Isprintaj| #| Na Vrh|

srijeda, 27.09.2006.


Evo napokon i novi post…U zadnje vrijeme mi se ništ pretjerano neda….anyway danas kad sam ispijala kavu sa svojim prijateljima iz razreda,skužila sam da mi stvarno puno znače…s njima mogu razgovarati o svemu i jednostavno znam da su oni pravi prijatelji..i zato sam napisala ovaj post o prijateljstvu..
Svi mi zelimo biti prihvaceni,voljeni i postovani.svi mi zelimo imati osobe za koje znamo da ce uvijek biti uz nas,ali bas u svakom trenutku.svaka osoba je drugacija tako da svatko trazi prijatelja po drugacijim kriterijima ali svi mi trazimo jednu istu osobinu kod prijatelja...da bude jako slican nama.znanstveno je dokazano da ljudi biraju prijetelje po tome kakvi su sami ili kakvi bi htjeli biti.
Prijatelj je osoba za koju znas da ce u svakom trenutku biti uz tebe,davati ti savjete,podrzavati te cak i kad misli da si u krivu,tjesiti te zbog nesretne ljubavi,ici s tobom na kave kad si u depresiji,plakati s tobom kad ti je tesko,izvlaciti te van iz kuce kad si u depri pa bi samo htio biti doma,jednostavno prijatelj je nesto nezamjenjivo i neprocjenjivo u svacijem zivotu.
Decko ili cura,ti ne znas koliko ce to trajati i da li ce te vec sutra prekinuti,ali za prijatelje znas da ce uvijek biti uz tebe i podrzavati te ma kakvu ti glupost napravio/la.Puno ljudi radi jednu jako veliku gresku.zaljube se i onda vise nitko na svijetu za njih ne postoji,pa ni najbolji prijatelji.Cak ni kad se zaljubis nemoj zapustati svoje frendove.Sama sam se uvjerila kakav je osjecaj kad te frendica odjebe zbog decka.Ja shvacam kad se zaljubis kakav je to osjecaj,znam da zelis biti stalno s tom osobom.I sigurno se vise neces vidjati sa svojim prijateljima tako cesto kao prije,ali treba pokusati uskladiti to dvoje...jer se inace na kraju moze dogoditi da izgubis obadvoje,prekines s deckom,dodjes frendici a onda i ona vise nece htjeti imati posla s tobom,jer ako si to jednom napravila sigurno ces to napraviti i drugi put,a nikom ne trebaju takvi prijatelji.
Tesko je bez prijatelja,ali isto tako u danasnjem svijetu,gdje je sve usmjereno samo na materijalne stvari tesko je naci PRAVOG prijatelja.Puno ljudi pokusava postati tvoj prijatelj iz neke svoje koristi,zato treba biti oprezan..da na kraju ne ostanes povrijedjen zbog nekoga tko to stvarno ne zasluzuje.
Kako znati da si nasao pravog prijatelja?? Hmmm...pa to jednostavno osjetis.
BTW-SVAKI JE COVJEK ANDJEO SA SAMO JEDNIM KRILOM I ZATO MOZE LETJETI JEDINO U ZAGRLJAJU S DRUGIM!mahmahmah

|15:58| Komentari|28| Isprintaj| #| Na Vrh|

ponedjeljak, 18.09.2006.


Čini li vam se ponekad kako vrijeme prolazi brzo, brže nego što zapravo želimo? Često nismo spremni na stvari koje se mijenjaju s vremenom. Svakog dana nešto se promijeni, iako toga možda nismo svjesni. Vrijeme prolazi, mijenja se, a i mi se mijenjamo u njemu.

Nedavno me jedna draga prijateljica potaknula na razmišljanje o tome koliko se čovjek može promijeniti u godinu dana. Što je jedna godina? Netko bi rekao da to nije dovoljno da se išta promijeni u okolini ili nama samima. Možda. Ali možda ipak jest, možda je to čak i preveliko vremensko razdoblje u kojem se može dogoditi toliko promjena. Počnimo od najbanalnijih stvari, kao što je samo promjena frizure.Moje mišljenje je da se čovjek može promijeniti, pogotovo u godinu dana. Može se promijeniti i opet vratiti na staro, ili postati potpuno druga osoba. Ljudi se mijenjaju iz dana u dan, a koliko će se promijeniti, zavisi od osobe. Mijenjaju nas nova iskustva, ljudi koje upoznajemo, ono čime se bavimo i na koji način razmišljamo. Ponekad doživimo takve situacije koje nas, htjeli mi to ili ne, jednostavno promijene zauvijek. Životne okolnosti čine čuda. Možeš biti uvjeren da nisi romantična osoba, ali na kraju upoznaš nekoga i o sebi otkriješ neke stvari koje prije nisi znao/la.

Mijenjaju nas svakodnevne situacije, a ponekad nas život i ne mazi, pa postajemo drugačije osobe. Ljudi s kojima se družimo i razgovaramo nas također svakodnevno mijenjaju, možda ne u korijenu, ali ipak nekako formiraju našu ličnost, navode nas da kažemo neke stvari koje prije možda ne bismo priznali, razmišljamo o nekim temama i shvaćamo da više nismo isti. To se posebno odnosi na mlade osobe, čije se ličnosti još formiraju. Ponekad se pitam gdje su nestale godine kad sam bila djete, i čini mi se da je sve prebrzo prošlo. Kao da sam jednostavno preskočila nekoliko godina i sad sam tu gdje jesam.No, tad otkrijem da se u meni, i u svakome od nas još uvijek krije dijete, ili makar nešto što je od tog djeteta ostalo. Mislim da se svatko najviše mijenja u teen godinama, kad počinju prve ljubavi, kad razmišljamo o stvarima o kojima prije nismo, kad na sebe preuzimamo neke odgovornosti i određujemo vlastitu budućnost.
Svi se mi još tražimo, i možemo svaki dan biti druga osoba, te se smijati vlastitim razmišljanjima prije nekoliko mjeseci. Isto tako vjerujem da se i mnogi odrasli ljudi još uvijek mijenjaju i traže, svakog dana. Sve je dobro dok te promjene nisu prenegativne i loše za nas same i okolinu u kojoj živimo.


Dakle, dio naše osobnosti će uvijek biti takav kakav jest i to ne možemo promijeniti, ali trebamo biti spremni na ono što nas čeka, i znati da je život, u kojem ćemo doživjeti svašta, još pred nama.

|14:44| Komentari|37| Isprintaj| #| Na Vrh|

ponedjeljak, 11.09.2006.


Bob Marley - Svaka pjesma ima znak

Ovaj post posvetit ću legendi sa Jamajke….sve je počelo ovako… Bob Marley je bio prvi izvođač sa Jamajke koji je postigao globalnu slavu, predstavljajući kulturi svoje zemlje i naroda u svakom dijelu svijeta. Odrastao je u središtu Rude Boy kulture, a okosnica njegovog života bila je rastafarijanska vjera. Najprepoznatiljivija ikona reggae glazbe i kulture, jedan je od najznačajnijih rock glazbenika uopće, te rijetki primjer istinskih boraca za pravdu i istinu. Po vjerovanju i uvjerenju Rastafarijanac, ljubitelj nogometa i najpoznatiji konzument marihuane iz svijeta poznatih. Glazbenik u čijim su revolucionarnim pjesmama nade i vjere mnogi pronalazili inspiraciju i pravdu, iako mrtav već dva desetljeća, nastavlja živjeti putem impresivne glazbene i kulturne ostavštine. Ne može se reći da je ostavio velik broj hitova (barem u Americi), mada je u njegovom songbooku ostao impozantan broj odličnih pjesama - rijetki su oni poput Marleyja koji su uspjeli promijeniti muzičku i kulturnu okolinu tako duboko kao on, i ući u povijest muzike.Neću napisati cijelu njegovu biografiju(nema potrebe,jer je sigurno svi znate)… 11. svibnja 1981. Bob Marley je preminuo u bolnici u Miamiju. Sahranjen je na Jamajci, a za svoj humanitarni rad dobio je jedno od najvećih priznanja Jamajke, Orden zahvalnosti. Svijet je izgubio zagovornika siromašnih i obespravljenih, kao i jednog od najboljih skladatelja njegove generacije. Bio je prva megazvijezda iz trećeg svijeta i učinio je mnogo na oživljavanju oslabljene političke, socijalne i društvene svijesti mladih ljudi, a u nasljeđe je ostavio pjesme koje i danas nadahnjuju glazbenike i umjetnike širom svijeta.19. siječnja 1994. g. Bob Marley je posthumno primljen u R’n’R Hall Of Fame. Njegovo promotor bio je Bono Vox iz U2, a nagradu je primila Marleyjeva supruga Rita Marley. 7. travnja 1999. Kompilacijski album “Legend” dobio je 10-ti platinasti certifikat, potvrđujući prodaju u više od 10 milijuna primjeraka. Ovo izdanje je skoro deset godina bio najprodavaniji album izdavača Island Recordsa, najprodavaniji album nekog izvođača sa Jamajke, te i dalje najprodavanji reggae album u povijesti muzike. Bez obzira na sve silne brojeve i prodaju CD-a, DVD-a i knjiga - legenda o Marleyu živi noseći poruku mira, ljubavi i tolerancije…..

Diskografija:
Judge Not (1961) (Single)
Simmer Down (1964) (Single)
Soul Shakedown (1969)
Soul Rebels (1970)
Catch a Fire (1972)
African Herbsman (1973)
Burnin' (1973)
Natty Dread (1974)
Rasta Revolution (1974)
Rastaman Vibration (1976)
Exodus (1977)
Reflection (1977)
Kaya (1978)
Survival (1979)
Uprising (1980)
Chances Are (1981)
Confrontation (1983)

Live:
Live! (1975)
Babylon By Bus (1978)
Live at the Roxy (2003)

Kompilacije:
Legend (1984)
Rebel Music (1986)
Talkin' Blues (1991)
Early Collection (15.04.1991)
Songs of Freedom (1992)
Natural Mystic (1995)
Soul Almighty (1995)
Dreams of Freedom (1997)
Chant Down Babylon (1999)
One Love - The very best of (2001)
Legend (DVD) (Tuff Gong) (2003)
Legend (DVD+2CD) (Tuff Gong) (2003)
Gold (2005)
Soul Revolutionaries: The Early Jamaican Albums 1970-1971 (2005)

Da,skoro zaboravihhhh----LEGENDE NE UMIRU!!!!!!!!

Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us


|21:25| Komentari|20| Isprintaj| #| Na Vrh|

ponedjeljak, 04.09.2006.



Napokon sam napisala novi post..evo kao što znate(haha) danas je počela škola….bangbangbangSve je počelo ovako.Probudila sam se u 6 h(dada-rano,rano) i onda smo ja i Mia išle na kaficu u Kaktoos.Spušile smo svaka par pljugica i jadikovale se o početku škole.Kako nam to nije bilo dosta,otišle smo spušiti još svaka po pljugu iza gimne…smokinsmokinNakon toga je trebalo ispuniti onu upisnicu-ja to fakat nisam znala ispuniti…I dočekali smo taj trenutak kad je naša raska ušla u razred(da bar nije)…A onda surprise!!!Došao nam je u razred neki novi tip…Uglavnom,znam samo da se zove Branimir(bar tako mislim)…Napokon smo dočekali 9 h i onda smo ja i Đuro otišli iza gimne(pa normalno pušiti)..Uskoro nam se pridružila Anja i nakon toga svaki svojim putem…aha..ja sam išla sa sestrom do njezine škole i napokon došla doma u 15.30 h…Zaboravih reći-upisala sam se u dnd za sviranje bubnjeva..thumbupthumbupthumbupSamo još moram drugi (ili još ovaj) tjedan ići kupiti bubnjeve…E da-nisam ništa napisala o Špancirfestu..Bilo je dobro,a ovaj vikend je fakat prošao pijano..al dobro,nije vrijedno spomena…..ajd ljudofi uživajte..pozzzzz

|19:38| Komentari|26| Isprintaj| #| Na Vrh|

utorak, 22.08.2006.


Već nekoliko dana mozgam o čemu bi mogla napisati post….nije mi ništa pametnog palo na pamet,tako da ću pisati same gluposti…. o.k……za manje od 2 tjedna počinje škola…dada…ŠKOLA!!!headbangheadbangheadbangheadbangovo ljeto je fakat brzo prošlo,i sad sve ispočetka…nije da ja volim školu ali ipak jedva čekam da vidim svoje društvo iz razreda…i počinjemo živcirat rasku…eeeee..u petak tj. 25.08 počinje Špancirfest u Varaždinu…skinula sam program s neta,ali nije baš nešt…očekivala sam bolju organizaciju,ali dobro…stavit ću datume i vrijeme nekih izvođača koje se koliko,toliko isplati pogledat:

26.08-20.30h:Colonia – nisu baš nešto ali se može pošteno zabaviti(ako se potrudiš)
27.08-22.00h:Toni Cetinski-haha…ali tko voli,nek izvoli…
29.08-20.30h(na starcu):Meritas
21.30h(na starcu):Massimo-ne komentiram….
01.09-20.30h:Svadbas,Vatra,Pips Chips Videoclips-ovo se već isplati pogledati….
02.09-22.00h-Urban&4-tamo budem sigurno…
03.09-21.00h-Oliver Dragojević-ovo će biti senzacija večeri..haha…i to još na stacu..mislim da ćemo svi cugati od muke….

I to bi bilo to-mislim za izdvojiti….neznam više što napišem…iskoristite ova 2 tjedna na najbolji mogući način…pozzzzzzzzzzzzsmokinsmokinsmokinsmokin

|22:17| Komentari|27| Isprintaj| #| Na Vrh|

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.